Humberto Noble Aleksandar, nepravedno optužen za špijunažu samo zato što je posjećivao rodbinu u blizini baze Gvantanamo, dijelio je sudbinu zajedno sa mnogima u jednom od najsurovijih zatvora na svijetu. Iz tog mjesta, nažalost, mnogi se nisu vratili. Izlazak na slobodu za Humberta je predstavljao ostvarenje dvadesetdvogodišnjeg sna.

Dočekao je dan da ponovo postane običan „slobodan“ građanin i da, na poseban način, gleda na svoje životno iskustvo. Ogroman pritisak koji je podnosio tokom dugih godina, kao da je još više uticao i utvrdio njegovu ljubav prema pravdi, a boravak sa ljudima koji su dijelili sličnu sudbinu, povezao je ove ljude prijateljstvom koje mnogi na slobodi nikada neće imati.