Opis proizvoda
Jevrejski rat
Roman Josif Flavije pripada žanru istorijskog romana sa jasnim filosofskim porukama. To je raskošna slika Rimskog carstva iz prvog veka naše ere, kad je Rim pod trjicom Flavijevaca bio na vrhuncu svoje vojne i ekonomske moći. To je vreme vojnih operacija na istoku, planiranje novog „Aleksandrovog pohoda“ i rušenja Jevrejske države. U središtu ovih zbivanja, koja su u romanu data sa apsolutnom činjeničnom tačnošću , nalazi se sudbina velikog jevrejskog pisca i istoričara Josifa Flavija. Josif dolazi u Rim, središte nastanjenog sveta; Rim, čijim ulicama odjekuju veseli kupleti Demetrijusa Libana, rimskog Jevrejina, najvećeg glumca epohe, ljubimca carice Popeje. Josif i Popeja; Demetrijus Liban pomaže Josifu da ostvari cilj svoga dolaska u Rim: oslobađanje trojice nevinih. Justus, Josifova tamna senka. Josif se vraća u Judeju. Ustanak „Osvetnika Izraela“ i poraz Dvanaeste legije Cestijusa Gala. Rim uzvraća udarac. Maršal Vespazijan opseda grad Jotapat, kojim komanduje prvosveštenik Josif Ben Matijas…
Sinovi
Vespazijan umire: „Čini mi se da postajem bog“. Titus stupa na rimski presto. Cela imperija čita Josifov „Jevrejski rat“. Titus naređuje da se Josifovo poprsje postavi u Hram mira, među grčke i rimske književne besmrtnike. Josifa slavi čitav poznati svet. Rasprava o uzrocima Jevrejskog rata. Josif, Justus i Johan iz Ginšale. Ili borba Jahvea i Jupitera ili cena španskog, italijanskog i jevrejskog vina?
Obećana zemlja
Josif se bori za svog sina Paulusa. Ali njegova borba je uzaludna. Pod uticajem svoga učitelja, Grka Fineasa, i majke Dorion, Paulus se konačno odriče jevrejstva i svoga oca.On je Rimljanin a ne Jevrejin… … Ovoga Josifa koji je proučio mudrost spisa, mudrost doktora, Jelina i Rimljana, ali se uvek vraćao na konačni zaključak Koheleta, da je sve lažno, ali ipak nikad nije postupao po tome, onoga Josifa Ben Matijasa, sveštenika Prvog reda, svetski poznatog i slavnog istoričara Flavijusa Jozefusa, Jevrejina i rimskog građanina, nacionaliste i kosmopolite… „Onoga Josifa čije su lice i bela brada bili umrljani krvlju, prašinom, blatom i pljuvačkom, ali kome su sada pripadali ogolelo, požutelo pobrđe, kao i svetlo nebo. Planine, doline, daleko jezero, bistri vidik sa usamljenom grabljivicom postajali su samo njega radi i samo kao okvir njegovog bića. Cela je zemlja bila ispunjena sumrakom njegovog života, i on je postao jedno sa ovom zemljom. Zemlja ga je uzimala, a on ju je tražio. Tražio je svet , ali našao je samo svoju zemlju, jer je svet tražio prerano. Došao je dan. Nije to bio onaj dan o kome je sanjao, ali on je i njime bio zadovoljan…
Recenzije
Još nema komentara.